BIJELA PTICA

Ponoci sam jedne tužne

osluškivao one što se skriše

sablasti ove kužne

puzi polako kao da ne diše

sve tiše i tiše

U prosincu bješe kasno

nocu svaki ugarak što gasne

osluškujem ja jasno

u grlu se uzdah stisne

samo što ne vrisne

Ni svilenog šuma nema

neznani užasi me ispune

silina mračna se sprema

svaka nada da istrune

što mi pore ispuni

titraj moj da umine

Kad smjelosti malo stekoh

ne okljevah,nego rekoh

Gospodine moj evo stižem!

Zapravo sam malo drijemo

kucao si tako nijemo

Kucao si tako blago tiše

gotovo te nisam čuo

vrata se otvoriše

mrak predamnom,mrak ništa više

samo on diše

Kad ugledah pticu bijelu

u smijeh tuga se obrnu

kako slijece vidjeh je cijelu

na koljena svoja posrnu

strah što utrnu

Neka si moja bijela ptica

koja me stiže

nisi kukavica,zmija

što po zemlji gmiže

nego me u visine diže

ZDS

A.J.