SVIJET IZ MOJE PERSPEKTIVE

Gledam svijet iz svoje perspektive,

mnogi mu se čude a mnogi se dive.

Gledam svijet iz svog oka,

ovo morska oka plava i duboka.

Gledam sunce kako sija,

stabla grane kako vjetar savija.

Gledam mjesec kako raste,

u proljeće kad vraćaju se laste.

Gledam zemlju kako se vrti,

vrijeme kako leti sve do naše smrti.

Pijanca gledam oko plota,

kako ne mari za svoga života.

Gledam ljude što se životom bore,

one što tu borbu za sebe zlotvore.

Gledam dijete kako plače,

više se ne igra niti skače.

Gledam one što ih boli glava,

iz miline gdje se rađa strava.

Gledam one što sve im je ravno,

ognjište svoje iz davnine slavno.

Gledam travu što u polju crveni,

niti raste niti se zeleni.

Gledam debla što vjetar povija,

korjen čupa mladice ubija.

Gledam smrti ravno u oči,

srce moje iz grudi da iskoči.

Gledam samo kakva je sramota,

ravnodušno otići iz ovoga života.

Gledam svijet iz svoje perspektive

ljudi se muče nego što život žive.

A.J./2025