top of page

NEBESKO PUKNUĆE

30. lis 2025.
1 min čitanja

U zagrljenom pljusku oseke i plime

uz vjetar što huli iz visoke gore

pokidat ce brodu mome sidra i cime

podivljalo uzburkano sinje more

Ne čuti se ovdje ni juga ni bure

nepoznati vitri nemilice pušu

neznane brzine koje samo jure

novoj žrtvi da oderu uspavanu dušu

Ni dupini više ne skaču ni rone

boje se kobilice da ih ne zdrobi

dok brod valom se diže i tone

stravične li moje udivljene kobi

Munje što sjaje dok kroz nebo ližu

sjete me na sjajno mirno svanuce

na galebove bijele u jatu što se dižu

dali ovo svjetlo moje je puknuce

Snivah noć mirnu,punu zvjezda sjaja

a sad munja tuče,nebom se slijeva

nečuvenog spoja početka i kraja

kao kada slavuj zadnju pjesmu pjeva

A.J.

Nedavne objave

TOČKA GLEDIŠTA

Moja točka gledišta je samo moja. Svačija nije nego je svoja. Posljednju točku na nju stavljam, bez da se ikome javljam. Sama od sebe,ona je zaključnica. Na prvi pogled izmješanih žica. Odaje sobom ub

Poezija je oda tišini, naša posljednja oaza smiraja, najvećoj dostignutoj visini, posljednja kraja. Vrata raja. Poezija je nagrada našu penjanju, naša prva misao, utjeha našu stenjanju, svega je smisa

OPSJEDNUTI SAMI SOBOM

Ovdje,ovdje su baš svi, na svijetu prepunom mana, opsjednuti sami sobom. Sa svih meridiana. Opsjednuti svojim drobom. Uz zabrinutu ispričnicu... "Što će mo danas jesti"?! Jedinica kao kuća. Hvala može

Komentari

bottom of page