All Posts

Moja točka gledišta je samo moja. Svačija nije nego je svoja. Posljednju točku na nju stavljam, bez da se ikome javljam. Sama od sebe,ona je zaključnica. Na prvi pogled izmješanih žica. Odaje sobom ubogu pjesmu slaganja. Kod nje nema muljaže laganja. Zaključuje i zaključava sva vrata. Bilo zbog ljubavi ili rata. Moja točka gledišta samnom se slaže. Surova kada je nikad ne laže. Svačija nije niti bilo koja. Raznih oblika i raznih boja. Posljednji zarez na nju stavljam, nedoumi

Poezija je oda tišini, naša posljednja oaza smiraja, najvećoj dostignutoj visini, posljednja kraja. Vrata raja. Poezija je nagrada našu penjanju, naša prva misao, utjeha našu stenjanju, svega je smisao. Tko je poeziju udisao. Poezija je nakaradno iživljavanje, izvrtanje riječi, istine sučeljavanje. Laži koja priječi. Lijeka koji liječi Poezija je umilo podavanje, nečije sažaljenje, nečije pameti prodavanje a nečije razmimoilaženje, nečije stradavanje. Poezija u jednoj riječi,

Ovdje,ovdje su baš svi, na svijetu prepunom mana, opsjednuti sami sobom. Sa svih meridiana. Opsjednuti svojim drobom. Uz zabrinutu ispričnicu... "Što će mo danas jesti"?! Jedinica kao kuća. Hvala možete sjesti. Ovdje,ovdje baš vi, na svijetu sa naših strana, pečemo zaklane odojke, srca otvorenih rana. Opsjednuti svojim opstankom, uz zabrinutu konačnicu.... "Kako će mo danas preživjeti"?! Jedinica kao kuća. Tko bi vas mogao razumjeti. Sretna vam Nova Godina! Na svijetu prepuno

Nisam se bojao, svih ovih ljeta, otić daleko,sam, do na kraj svijeta. Tako sam i sada sam, ovdje,na kraju svijeta, gdje kupina morem raste a cvijet iz kamena ne cvijeta. Uvijek sam hranio sve svoje slobode. Dopuštao da me odvedu u opasno najveće nezgode. Meni je tako pisano, da mi neugodno bude. Moje se probuđene zore u lancima,okovane rude. Zauvijek kao da moram iskazivati svoju sreću, u rukama kada držim svu svoju nesreću. U suštini je istina drugačija, lakomisleni oblik fr

Žuborne vode,čiste i prozirne lica ljudi ogledaš u sebi krvi naša oticanjem dodirne da se djelo zaboravilo nebi Vi što pjevate,ptice letne stabla što stremite nebu visoku što kosti skrivate livade proljetne dolje u dubini međ korjenu duboku Bršljan što obavija ograde pletne mahovina plaštom zelenim što pokriva Dali vas ikad sažaljenje sretne, dok vaše tijelo sanak sniva ?! U ovom tužnom dolu,podno uspomena davno umorena tijela su snila ne tako davna prošla vremena sa dušom su

Izravan dodir sa stvarnim imaju razumljive riječi one u vašoj mašti realnost vašu priječi. Tečnost vašu lakomu razumjeti svatko ne može mada iste smo boje ispod naše kože Ne osijećamo svi isto kako se drugome svidiš patnju onu iznutra ne možeš okom da vidiš. Pored osjećaja raznih tebe ništa ne priječi da te nitko ne razumije da pišeš izmišljene riječi. Kafka je napisao Preobražaj u tijelu kukca živio tako se iz perspektive samome kukcu divio. Gete je bio filozof nisi ga razum

Gdje su svi ti riječiti talenti hajde da ukrižimo pera da vidimo čija je jača u samoga sebe vjera Gdje su vam snovi Gdje su sve vaše sanje noću spavate li,ili vas muči svijetlo danje Gdje su vaše vizije ne javljaju se ,muče dali baš u njima neizrecivi geniji čuče Gdje su moji pratitelji zar više nemate žara dali još tinja u vama,ili volja za pobjedom izgara Dali još imate ostatke onog u sebi dara Dali još imate krhotine onog u sebi mara A.J.

Ne znam odveć noć koja me budi mjesec mjesto sunca,žarka meni se rudi Kao da se ruga spavati mi neda trakom svojim miluje,škaklje kroz prozor gleda Protrljavam oči snene potna moga čela kao groznica drzi,uteže mokra,sušica vrela Ni lijepih snova nočne more neke šuma nikakva,micanja nikakva zvuka jeke Vrijeme je to vremenska je zora koja premješta iz jedne u drugu,treću zona vremena od mora Poznajem ja sve njene vrline i mane njena buđenja rana,kasna sve njene neispavane dane

Ne volim kada me diraju nikada nisam ni volio kada me za prijatelja biraju prijatelje sam odavna prebolio Najbolje se osijećam sam potpuno u koži svojoj jedino tako najbolje znam što treba potrebi mojoj Oduvijek sam životinje volio gdje nema odveć pričanja nikad ih ništa nisam molio a prepoznaju sve riječi značenja Osijećaju sve izgubljeno u nama što u njima kao vulkan vrije suosijećaju sve pronađeno u vama ono što nitko pronašao nije Oduvijek sam volio smiraj ne kako ga drug

Zagrljaj bijeli obuhvatom cijelim čitavoj mijeri zimskoj izmjeri Zabijelio je brijeg Zimskoga kaputa leda ljuta iznad skuta pokrivena puta Napadao je snijeg Hladnoga zraka mrkloga mraka mjesečeva traka vjetra jaka Vije se kao stijeg Zimska pokrivača leda dobavljača života ubijača okom posmatrača Zimom vlada snijeg A.J.

Pozdrav mornarim sinjih mora,dubinama Pozdrav mekušcima koji ne vide smaragda žar Pozdrav svima koji brode modrinama Pozdrav koji snosite njegov udar,odlikovanje i dar Dobri mornari ,vi ne možete biti zločesti Dobri mekušci,vi ne poznate zlobe čar Dobri svi,vi ne gazite čvrstom zemljom Dobri i oni koji za mornarima iskazuju mar Naš spokoj,spokoj nije Naš mir,mir je nemiran Naš strah,strah koji se krije Naša strepnja,strepnja je ubojica siguran Naše ništa nije što je vaše Naše

Sada,kada pospremimo čitav raskoš,sjaj Vratimo se u svoju kolotečinu,mjere čeka li nas drugačiji,bolji kraj ima li u nas malo više dobrote,vjere jesmo li osobe bolje ili će mo opet isti biti osobe iste,bez cilja i volje Sada kada smo iole čistiji,jači Vratimo se u svoju nutrinu čeka li nas drugačija svijetlost,koja zrači ima li u nas malo više zraka,za dubinu jesmo li osobe loše ili će mo opet isti biti osobe koje samo vrijeme troše Sada kada smo isti Sada kada smo čisti bit

Od svog moralno začeta počela Od praga svoje kuće,na njemu stare majke mislim svojom glavom do svoga stasa nošenja odijela pameću svojom zdravom Samilost ne računam kad je netko daje samo trenutna je dugo ne traje Pomoć mogu pružit nekome je dati ako je shvati da nikad je ne vrati Od svog moralna stava zrela Od kad znam za sebe da ovako živim odlukom svojom pravom do nošenja svog radna odijela pameću moralna načela Samilost ne računam duhovno je ganuće samo trenutno je jutarn

Kako vi lišeni snova i nada,kako živite? Kakve ste njive do sada želi?! Kako ne lišene snova i nada,kako ih vidite? Kakve ste ljude do sada sreli? Stolova praznih dali ste jeli? Tupi do razočarenja,narav vašu, odsjeca udove i mrači um. Kako kad četri jahača jašu, te zastanu na uzvišen hum? Kako zbog patnje i svagdašnjih jada, kakvo se danje svijetlo mrači? Zbog boli beskrajne koja nastrada, dali vam volja još zrači? Kako se s bolešću još nosite?! Kako kad sila stalno napada?

Ne miruje nikad ljubav i kad hoće da se gasi kad se dvoje rastavljaju neće nitko da je spasi Ne veseli se samo ljubav i kada se dvoje vole kad se dvoje sastavljaju možda drugu ljubav bole Nije ljubav uvijek ista nekad boli nekad voli kao što nije ni voda nekad pitka nekad puna soli Nije ljubav uvijek ista nekad dođe nekad prođe kao što nije ni život nekad živiš nekada ti kosti glođe Jedna ljubav uvijek ista ona koja samo voli ljubav jedna Isusa Krista koja nikad ne zaboli Sre

U priljevu takvih boja gdje i sunce gubi sjaja veže mene vala moja na Korčuli uzduž kraja U klesanju od kamena gdje i klesar gubi volju mrkinte su od vrimena nisam naša valu bolju Sve su skuže u toj vali svakim starim putem nove zato meni Žitna fali zato mene Žitna zove U starosti od vremena Žitna kao da ne stari u mladosti od spomena srcem mojim samo žari Sve su skuže u toj vali svakim starim putem nove Zato meni Žitna fali zato mene Žitna zove A.J.

Božić je,mirna noć na svijetu, neustrašivo preplašen mornar u svom najstarijem ljetu. Sjećanja polako umiru, kao što se ognjište gasi, ako drva se na sabiru, nema nikog da ga spasi. Tuge se polako liječe, kao što se rađaju sreće, ako ih nove ne priječe, nema nikog da ih niječe. Hladnim jutrima ona se lagano uspinju Toplima ona su misao brza noćima što mrznu kroz pustinju, dok danima se tijelo ustrašeno trza. Sva polomljena stabla na bjelini puta tjeskobe suze samo izaziva. Sa

Kada ti suncem,što tone završi dan kada ti mjesecom,što sjaji započme san Sjeti se mene,kome je dan završio san Sjeti se mene,kome je noć otpočela dan Kada ti dan,što budi završi san Kada ti noć,što spava započme dan Sjeti se mene,kome je noć otpočela san Sjeti se mene,kome je dan završila noć Tek tad ću ti doć - a do tada,budi mi budi mi žena nećeš ostatit mlada za sva naša vremena kao što si sada što nosiš svog bremena dok razdvojenost vlada što me pratiš kao sjena što sam

Strah je jači nečijim snažnijim zubima snagom svojom zrači pred životinjama ili ljudima Hrabrost je slabija nečijim slabijim mišićima snagom svojom hrabrija pred ljudskim ili životinjskim bićima Strah je nezrelo stanje svega ljudskoga roda strah je veliko neznanje misli što se svija do poda Hrabrost je zrelo stanje svega životinjska roda hrabrost je samoodržanje životinje da po zemlji hoda Treba nam samo malo hrabrosti da budemo od straha jači zrno proživljene mladosti što na

Dobro znam put svoj slijediti hodati sam trnje svoje gaziti postojano moram a sebe ne ozljediti Dobro znam na putu svome sasvim sam ruže svoje paziti nježno moram a sebe ne štedjeti Dobro znam dan da sviće noć da spava za svako biće meni u njima a kako bude bit će Dobro znam umrijeti se mora put svoj ka kraju sumrakom zadnjim dočekat me neće moja zadnja zora a plovit se mora Dobro znam križ svoj nosit bos po trnju svim mukama prkosit ne davit se u plićinama obitelji pridonosi