NEZASLUŽENI K RAJ

Kakve li ludosti misli

da poželim mrijeti

čovjek kada zamisli

sebi život oduzeti

Nije to baš takva strava

od izbora radnje same

kada ode ti glava

slobodno niz tvoje rame

To traje sekunde tečnost

ne osječaš duge boli

ali traje cijelu vječnost

Onom tko te iskreno voli

Strava je od sama čina

uzet nešto što nije tvoje

neće Njemu bit milina

kad izgubi dijete svoje

U svog Boga ne imat vjere

na sebe podić ruke svoje

bolje da te zvijer ždere

nego imat hrabrost bilo koje

Kakva li to ludost kleta

od istine razum udaljava

da krv prolivena sveta

nije krv ona prava

Jer čovjek čovjeku se poda

ne brine do svog spasenja

dok sotona tiho hoda

okrada nam satove življenja

Neka smrti ljudi hrle

nek prekidaju jade nebrojene

Boga svoga će da grle

dok sotona vreba iz sjene

Čovjek će uvijek mislit

da si skrati svoje muke

teško da će samo molit

teško k nebu pružat ruke

Zar je stvarno hrabrost

ne nosit svoga križa

ne otići u vječnost

jer smrt ti je bliža

A.J.