top of page

NOĆNA ZORA

Bezimeni Pjesnik
27. pro 2025.
1 min čitanja

Ne znam odveć

noć koja me budi

mjesec mjesto sunca,žarka

meni se rudi

Kao da se ruga

spavati mi neda

trakom svojim miluje,škaklje

kroz prozor gleda

Protrljavam oči snene

potna moga čela

kao groznica drzi,uteže

mokra,sušica vrela

Ni lijepih snova

nočne more neke

šuma nikakva,micanja

nikakva zvuka jeke

Vrijeme je to

vremenska je zora

koja premješta iz jedne u drugu,treću

zona vremena od mora

Poznajem ja sve

njene vrline i mane

njena buđenja rana,kasna

sve njene neispavane dane

Doskočiti joj ne možeš

prevarit je cijelu

prijateljevati ne možeš,ni hoćeš

umor je cijelom tijelu

A kada me napokon pusti

kada otiđe od mene

kad odšeta zaboravu svome,k tome

zaklopit ću svoje oči snene

A.J.

Nedavne objave

TOČKA GLEDIŠTA

Moja točka gledišta je samo moja. Svačija nije nego je svoja. Posljednju točku na nju stavljam, bez da se ikome javljam. Sama od sebe,ona je zaključnica. Na prvi pogled izmješanih žica. Odaje sobom ub

Poezija je oda tišini, naša posljednja oaza smiraja, najvećoj dostignutoj visini, posljednja kraja. Vrata raja. Poezija je nagrada našu penjanju, naša prva misao, utjeha našu stenjanju, svega je smisa

OPSJEDNUTI SAMI SOBOM

Ovdje,ovdje su baš svi, na svijetu prepunom mana, opsjednuti sami sobom. Sa svih meridiana. Opsjednuti svojim drobom. Uz zabrinutu ispričnicu... "Što će mo danas jesti"?! Jedinica kao kuća. Hvala može

Komentari

bottom of page