PROSINAČKE ŽRTVE 1918

Zbori zvonik iznad kišna grada,

gdje se izdajom prokletstvo potkrada.

Gdje su ljudi što Hrvate mrze,

zbog bogaćenja od zarade brze.

Tamo gdje su Mirogojski grobi stari,

napisi na kržu gdje još žari.

Tamo gdje nam pokapaju mrtve,

Prosinačke što su bile žrtve.

Zbori zvonik s vrha katedrale,

za velike i za l jude male.

Isto breca onom što se smije,

isto breca onom koga nije.

Tamo gdje su pokopani snovi,

na kostima gdje su još okovi.

Tamo gdje su mrtvi ideali,

što su smrti u oči gledali.

Zbori zvonik kao da tužno jeca,

na trgu Bana igraju se dijeca.

Odmaraju mrtvi od bitke ljute,

dječica u igri ništa ne slute.

Tamo gdje su drugi umirali,

niti su lagali niti su krali.

Isto su odradili vremena,

podmičući pod teret svoja ramena.

Zbori zvonik kao da upozorava,

dok još dijete u koljevci spava.

Došlo vrijeme kad nestaje sreće,

mrtav više vratiti se neće.

A živi mu misao i živi mu djelo.

A mrtav mu život i mrtvo mu tijelo.

A živi mu duh što se posveti,

da ovi što žive ne budu prokleti.

Zvoni zvono,uvijek će da zbori,

svakim danom kao da govori.

Uvijek ću vas na mrtve podsijećat,

samo Bogu hrvat može klečat.

A.J.