top of page

SJEĆANJA KOJA SE GASE

  • 25. pro 2025.
  • 2 min čitanja

Božić je,mirna noć na svijetu,

neustrašivo preplašen mornar

u svom najstarijem ljetu.


Sjećanja polako umiru,

kao što se ognjište gasi,

ako drva se na sabiru,

nema nikog da ga spasi.


Tuge se polako liječe,

kao što se rađaju sreće,

ako ih nove ne priječe,

nema nikog da ih niječe.


Hladnim jutrima ona se lagano uspinju

Toplima ona su misao brza

noćima što mrznu kroz pustinju,

dok danima se tijelo ustrašeno trza.


Sva polomljena stabla na bjelini puta

tjeskobe suze samo izaziva.

Sama od sebe naravi ljuta

potiho u samoći počiva.


Zašto tako kretati prema visini,

kad srce boji se visoka gorja?!

Zar nije bolje ostat u nizini,

gdje more suče svoja primorja.


Taman,bio sam vičan mojima manama,

riješavao lako neuspjehe ljute

Melem pravio svim svojim ranama,

udovi moji da se ne ukrute


Tako sam bio dobar,vičan,

da sam napustio samoću.

Mudracu nekom tako sličan,

smiren sam bio danju i noću.


Ipak,bio sam sam,ostao sam,

navikao na svoju samoću,

kada bi završio dan....

ostajao bi sam i noću.


Navigavao sam,sa ljudima,

a opet bio sam sam sa sobom

nas dva,putnika nerazdvojna

što plačemo nad tvojim grobom.


Riješava sve probleme razdoblja teška,

ostajao u hladovini sjene,

sada znam,bila je grška

što sam zaboravio na mene.


Pobjedih sve neprijatelje mog carstva,

neki su pobjedili sebe....

Ja sam putnik s jednim koferom,

koji uporno traži Tebe.


Tako sam vječito služio,

ostao nikome dužan,

od starosti dok sam poružio,

upornošću svojom oboružan.


Nisam se libio svih teškoća,

zato i sad znam

da živjeti nije baš lakoća,

kada ostaneš sam.


Hrabri umiru kao što žive,

do svog posljednja daha,

dok im se ranjivi dive,

uzmičuć zbog svog straha.


Na kraju uvijek isto završe,

kada prođu svoje doba,

sve zakone kada prekrše,

skončaju u mračna groba.


Sam,sam....tako je bolje,

raditi svoje greške,

dok još imam volje

hodat po zemlji pješke.


Sam,sam....tako je bolje

morem ću navigavat

dok još imam volje

na teškoće navikavat.


Božić je,mirna noć na moru,

neustrašivo preplašeni mornar

izdržat će svoju pokoru.


Bože moj dragi hvala ti !

A.J.

 
 
 

Nedavne objave

Prikaži sve
TOČKA GLEDIŠTA

Moja točka gledišta je samo moja. Svačija nije nego je svoja. Posljednju točku na nju stavljam, bez da se ikome javljam. Sama od sebe,ona je zaključnica. Na prvi pogled izmješanih žica. Odaje sobom ub

 
 
 
POEZIJA

Poezija je oda tišini, naša posljednja oaza smiraja, najvećoj dostignutoj visini, posljednja kraja. Vrata raja. Poezija je nagrada našu penjanju, naša prva misao, utjeha našu stenjanju, svega je smisa

 
 
 
OPSJEDNUTI SAMI SOBOM

Ovdje,ovdje su baš svi, na svijetu prepunom mana, opsjednuti sami sobom. Sa svih meridiana. Opsjednuti svojim drobom. Uz zabrinutu ispričnicu... "Što će mo danas jesti"?! Jedinica kao kuća. Hvala može

 
 
 

Komentari


bottom of page