top of page

ŽUBORNA VREMENA

  • Writer: Bezimeni Pjesnik
    Bezimeni Pjesnik
  • 29. pro 2025.
  • 1 min čitanja

Žuborne vode,čiste i prozirne

lica ljudi ogledaš u sebi

krvi naša oticanjem dodirne

da se djelo zaboravilo nebi


Vi što pjevate,ptice letne

stabla što stremite nebu visoku

što kosti skrivate livade proljetne

dolje u dubini međ korjenu duboku


Bršljan što obavija ograde pletne

mahovina plaštom zelenim što pokriva

Dali vas ikad sažaljenje sretne,

dok vaše tijelo sanak sniva ?!


U ovom tužnom dolu,podno uspomena

davno umorena tijela su snila

ne tako davna prošla vremena

sa dušom su svojom zajedno bila


Ti sudbo nemila

ko,ko pređica tanana

mogla si jaka i čila biti

ah mekan je život koji si svila

u crno si majke morala zaviti


Puno bi bolje bilo

ko,ko perušava koraka

da ih taj udes stigao nije

ah tvrd je život kao gvožđe čilo

te se krvnik još i danas smije


Po tešku putu,uz tešku muku

tu dođoh gdje podigoh ruku

i čim kažem odmah me tuku

natrag me svom mraku povuku


Sklonosti moje kojih se ne bojim

plove uz tok pogrešna vijeka

na rubu poraza svih svojih stojim

dok pobjede odnosi žuborna rijeka


ZDS


A.J.

 
 
 

Nedavne objave

Prikaži sve
TOČKA GLEDIŠTA

Moja točka gledišta je samo moja. Svačija nije nego je svoja. Posljednju točku na nju stavljam, bez da se ikome javljam. Sama od sebe,ona je zaključnica. Na prvi pogled izmješanih žica. Odaje sobom ub

 
 
 
POEZIJA

Poezija je oda tišini, naša posljednja oaza smiraja, najvećoj dostignutoj visini, posljednja kraja. Vrata raja. Poezija je nagrada našu penjanju, naša prva misao, utjeha našu stenjanju, svega je smisa

 
 
 
OPSJEDNUTI SAMI SOBOM

Ovdje,ovdje su baš svi, na svijetu prepunom mana, opsjednuti sami sobom. Sa svih meridiana. Opsjednuti svojim drobom. Uz zabrinutu ispričnicu... "Što će mo danas jesti"?! Jedinica kao kuća. Hvala može

 
 
 

Komentari


bottom of page