All Posts

Zbori zvonik iznad kišna grada, gdje se izdajom prokletstvo potkrada. Gdje su ljudi što Hrvate mrze, zbog bogaćenja od zarade brze. Tamo gdje su Mirogojski grobi stari, napisi na kržu gdje još žari. Tamo gdje nam pokapaju mrtve, Prosinačke što su bile žrtve. Zbori zvonik s vrha katedrale, za velike i za l jude male. Isto breca onom što se smije, isto breca onom koga nije. Tamo gdje su pokopani snovi, na kostima gdje su još okovi. Tamo gdje su mrtvi ideali, što su smrti u oči

Nema sve što živi ljepoga života netko drugog krivi njegova sramota Nema sve što diše volje za životom sve što miriše ne odiše ljepotom Nema sve što hoda za životom volje da će ga proživit da će biti bolje Nema sve što leti za visinom strasti boji se visine na zemlju da će pasti Ali ima nešto što moramo znati život kada ode nikad se ne vrati Ali postoji ono što nam život daje majka kad ga rađa a Bog dušu šalje Zato nemoj nikad suditi životu jeli vrijedan svoju dočekati lijepo

Mnoštvo boja i oblika Mnoštvo morskih plavih slika Mnostvo nebesko plavih boja gledam vas sa mog vidika gledam gdje je ruta moja Mnoštvo riba ispod površine Mnoštvo ptica iznad dubine gledam doći do vaše blizine gledam doći iz ove daljine Mnoštvu svome ja se nedam Mnoštvu neću da se srodim gledam vama da se predam gledam vama da odbrodim Mnoštvo vijetri što me tuku Mnoštvo struja što me nose gledam kako me k sebi vuku gledam da me ne pokose Mnoštvo vaših živih slika Mnoštvo v

Moji puti nisu znani nestaju u tragu od pjene mojom rutom izabrani da ne pronađe nitko mene Moje noći nisu znane dani moji nisu kratki snovima su odsanjane gorki su mi nisu slatki Moja ljubav u daljini more misli da ga volim samo mogu u njenoj blizini tugu svoju da prebolim Moju rutu od daleka puta briše more kad se uznemiri kada nevera je ljuta more moje kada se umiri Moji puti nestaju po moru Moje rute nisu nikom znane niti jedan ne dočeka zoru kada plovim na ovo vode slane

Previše je onih što se sobom diče, nosa uzdignuta od velike priče. Previše je onih od naravi krute, što se uvijek na nekoga ljute. Premalo je onih što se ne hvale, što su ostali skromnosti male. Premalo je onih od naravi blage, što su uvijek svakom osobe drage. Previše je onih što nam uvijek sude, što siromaha zbog odjeće kude. Previše je onih što samo sebe vole, što za tragedije tuđe srca ih ne bole. Premalo je onih što će osijećat, što tragediju nečiju neće još povećat. Pre

Kruva sa sedan kora Moja zora sa tobon se ne budi kad se jutron nadimaju grudi Moja zora sa tobon se ne rudi kad se jutron novi dan probudi Moje more raskrčene rute kraju svom me vodi na zemljane pute Moje more od nevere ljute kraju svome di sve brige šute Moje more što mi sudbon sudi ja ga hvalin a on mene kudi Moje more od tisuće čudi bonacon me smiri neveron izludi Moja Jube sta bi ja bez mora di bi naša kruv sa sedan kora Moja Jube ploviti se mora di bi ja bez svanuća zor

Samoodržanje u slikovnici Život ne trpi slabiće al ne može svako lavom biti ovce sve da su na broju a vukovi svi da su siti Život ne trpi neradnike al ne može svako pastirom biti ovce sve da su na broju a ovčar njihov da ih ne štiti Lav izabire najveće slabiće da utaži žeđ za životom samilost snage ga ne vodi ni izgleda za njegovom ljepotom Vuk izabire najkrupnija bića u njima vidi ljepotu samilost snage ga ne vodi da utaži žeđ svom životu Život nije klaonica životinjama je s

Pod stare smrtne dane kad izgubiš svoju snagu hitrost kada ti stane prepoznati dali će osobu dragu Sijede kose kad prevladaju kad onemoćalost te smota strepnje tvoje još se nadaju izvući posljednju slamku života Pod posljednje životne dane kada životu dobiješ volju kada te bole sve rane prepoznati dali će osobu bolju Sijede kose kada oćelave kad nestane sva ljepota mentalne osobe skroz zdrave uhvati te smrti strahota A ti se nedaš nedaš se smrti ni ljudima oko sebe sve gledaš

More,tako to more pjesama i pjesama ima ne zasiti se more ni pjesama ni rima kao ni oseka i plima More,boja svoih,more bojama,bojama obraz mijenja ne zasiti se more ni boja ni njihova pranja ni svoga nebom obojana stanja More,vjetrova njegovih bezbroj vjetrova i vjetrova more ne zasiti se more ni vjetrova od sumraka do zore nikad ne spava more Tako to more dok morima svojim diše samom sebi kao da se divi samom sebi pjesme moje piše sve više,više i više More bojama od tirkiza

Kaži mi oče kako se smije? Kada se majka ne smiješi? a tebe mi nije tko me mog osmjeha riješi taj imao dijete nije Kada nema tko da me tješi! Kaži mi oče što se danas smije? Slaviti mrtav život? tebe slavio nije svatko onaj što zgriješi oprosta tražio nije Kada nema tko da me nasmiješi! Kaži mi oče što se danas ne smije? Spomenuti tvoje ime? tebe volio nije netko ipak tko pogriješi danas se još krije Kada nema tko da me tuge riješi! Kažem ti kćeri jer se trobojnica vije! Nasm

Dva pjesnika (Puškinu i Jesenjinu) Ona dva su prosca,koja kola vuku sa žgadijom se do zla svoga tuku Onamo gdje se pjesme pišu mirni krajolici dišu Onamo gdje se pjesme poje nemirno je obzorje Mirni gdje su vidici Nemirni gdje su krajolici Onamo gdje se pjesme dišu nevremenom što donosi kišu Onamo gdje je obzorje smirajom kad puca praskozorje Nemirni gdje su vidici mirni gdje su života pobjednici Ona dva su prosca,koji pišu svoju muku sa žgadijom će dobru pružiti ruku Svi oni

Koga voliš najviše zagonetni čovječe,oca što se na zemlji piše oca nemam Koga voliš ponajviše zagonetni čovjeće,majku što na zemlji diše majku nemam Koga ti voliš prekoviše zagonetni čovječe,brata,sestru što na zemlji bijaše brata i sestre nemam A rodbinu neku bližnju,dalju svoju zagonetni stranče mislite na ženu djecu moju njih ovdje nemam A ljubimca nekoga,bića svoga zagonetni stranče neko stvorenje,stvoreno od Boga nikoga ovdje nemam Pa što onda voliš stranče tko se to hva

Cicija u vlasništvu novca Sam od sebe se skriva Titulom najveća lovca Cicijom najvećom biva Teret svog bremena Nezna da ga nosi Iskačući iz svog vremena Svoj logici prkosi Cicija u vlasništvu sebe Nit se kome smiluje Nit se o koga grebe Cicija u sebe vjeruje Teret kriva razuma Nezna da pročita Iskačući iz svaka sporazuma Svojim mislima skita Cicija taj harem bestrošna bogastva Kako li je samo zadovoljno tužan Taj ološ ljudska dostojanstva Cicija koji nikom nije dužan Teret s

Istina ne trpi laž dok laž od istine živi Istina ima tu draž da laž za sve krivi Da, Laž od istine živi dok istina je gleda Istina se laži divi da joj prići neda Istina kad se objelodani zanimljiva više nije Laže se od istine hrani da od Istine dođe prije Da,Laž bude zanimljiva dok Istina toliko nije Istina je nepokolebljiva da joj se Laž smije Istinite laži kada laž za istinu važi! A.J.

Kada stojim na mjestu težim ka slobodi nema mi bistrine kao ustajaloj vodi Kad ne mogu pisat ono što hoću nemam svoga mira kao besanica noću Kad ne mogu govorit ono što bi htio izdajica samog sebe ja bi onda bio Kad ne mogu nešto bilo što mi smeta crv te moje grižnje glavom mojom šeta A kad mogu sve od svojega dara ili sam vam mio ili vas zamara Jer ništa nije važno ako nije bitno kao što i krupno može biti sitno Ja se ne pretvaram da bi bio veći nego se udvaram samo svojoj s

Kaži mi oče kako se smije? Kada se majka ne smiješi? a tebe mi nije tko me mog osmjeha riješi taj imao dijete nije Kada nema tko da me tješi! Kaži mi oče što se danas smije? Slaviti mrtav život? tebe slavio nije svatko onaj što zgriješi oprosta tražio nije Kada nema tko da me nasmiješi! Kaži mi oče što se danas ne smije? Spomenuti tvoje ime? tebe volio nije netko ipak tko pogriješi danas se još krije Kada nema tko da me tuge riješi! Kažem ti kćeri jer se trobojnica vije! Nasm

O hrabroj bitci pjesnik zbori a ratnik njenim akterom je sve što piše ratnik govori ako život preživio je O hrabroj bitci pjesnik piše on je njenim sljedbenikom ako diše ratnik zbori on je njenim govornikom Kud i kako udara desnica Kud i kako je okovan Kad i kako mač iz korica Kad i kako udara buzdovan O hrabroj bitci priča ratnik a pjesnik je samo piše pobjede svoje postat ce patnik a pjesnik pjesnikom i ništa više dok god zrak na zemlji diše Kud i kako udara tuga Kud i kako

Moja krila su moja perje na njima moje je sve što iz mene leti lažno nije,tvoje je Moja je i sjeta moji su svi nemiri sve što u meni živi istinito te uznemiri Moja si i ti tvoji su svi strahovi sve što iz tebe leti lažno nije,moji su krahovi Moja stradanja su naša tvoja su očekivanja sve što u tebi živi istinita su nadanja A.J.

Ljubav tvoja što s neba gleda puste salve blažene miline oholosti naša nece da se preda jer se boji velike visine I sve su ti riječi umiljate mudre one među nama kliču neče ljudi oko Riječi da se sjate nego samo jedno na drugo viču I sva su ti djela čudnovata opčinjaju u trenutku ljude tumače ih dok prođu kroz vrata a poslje te ne štuju i kude Ljubav tvoja što s neba kaže voli bližnje kao sebe sama nemoj išta da ti je od Boga draže puštaj svjetlo da ne zavlada tama I sva djel

Zbogom Jean Za sve ti samo Hvala Zahvala naša tako mala Za sve što si dao Za Hrvatsku pao Zbogom Junače Francuz a bio si prvi Dao si svoje krvi Braneći ognjište naše Za Dom što Ustaše Zbogom Heroju Herojska grada Vukovara Briga te više ne umara Spavaj s mirom Junače vrli U zemlji hrvata što su umrli Zbogom Hosovče Slavom si ovjenčan Domovini Hrvata bio odan Zaboravljen nikada nečeš biti Kako se ono što voliš štiti ZDS A.J.