BAJKOVITA PRIČA

BAJKOVITA PRIČA(Brdo Zir-Lika)

Tamo gdje rastu brijezi

zbivaju se čudne priče

gdje padaju najveći snjezi

mladi mjesec noću sviće

U najtišoj svojoj stanci

mrazovi gdje su skliski

visoki su zaleđeni klanci

visoku stijegu tako bliski

Bijeli barjak mećava vije

u rat bi s njom izašo van

samo da mi studen nije

uz peć spokoj izabran

Pred vratima nanos hladni

tko li kuca mi na vrata

samo skitnički pas gladni

bez ogrlice oko vrata

Otužan me pogled cilja

iscrljen zgrčen šepa

govorimi iz svog milja

krvave rane podno repa

Okrene u vratu glavu

stremeć spram nisku brijegu

pružajuči šapu zdravu

Vuka vidjeh leži u snijegu

Mjesečina još li sija

čopor tražim podno brijega

Vuk me mjeri ne zavija

ustručava se od svog bijega

Glavom nisko zube ceri

Pas ozebli, Pas bez kuće

mirno me samo mjeri

hoće za njeg da se tuče

Bezimeni Vuk se kesi

pogledu se već ne krije

niz žvale se slast resi

najeo se odveć nije

Međ nam nanos hladni

podiže se poput srebra

zaleti se Vuk gladni

zavuče se Pas pod rebra

Svejednoje,bit će krvi

branit ću ti drhtaja strah

bio zadnji ili prvi

što je Čovjek nego prah

Zgrabih vile meka sijena

izvih prijetno ih u zrak

predamnom već Vuka sjena

nastane tišina i mrak

Na vilama mrtvo kliznu

gdje si živi mrki Vuče

niz obraze me Pas liznu

leži ispred Grabovačke kuće

Snijeg što vije

metka nije

dok ga mije

Vuk nam snije

Oba pasi,oba vuci

oba dva na pasjoj muci

od tri nas jednog zatuci

s vilama u mojoj ruci

Zapisi i sjećanja

A.J 01/1997