BESKRAJAN SJAJ

Kada presuši ovo more sinje

što me u svom krilu nježno ziba

bit će meni,bit će i vama

točno onako kako biti nam treba-triba.

Osušena korita prepuna izdišući riba.

Kada se ugase sve nevere,

kada prestanu svirati sirene,

dozivajući me na svojim harfama,

svega će vam biti,osim mene-moje sjene.

Moje uplakane,napuštene žene.

Kada zatrepere sve zvijezde,

planete još jaču svjetlost daju,

u svome beskrajnom sjaju,

bez iti jedna oblaka plovna,

šireći krake kako najbolje znaju-obasjaju,

otplovit ću ja prema svom posljednjem kraju.

Kada se sunce bude rađalo,

Kada se svašta bude događalo,

a sve se činilo kao neka greška

Mjesec kad okrene svoju tamnu stranu,

bit će to bremena -vremena teška.

Na licu mom zadržat ću smješka.

Kada se sve to bude događalo,

kada ne budem morao bonace loviti,

za vrla mornara sloviti,

a u meni se sve neprestano svađalo,

znat ću da moram ponovo zaploviti-otploviti.

Da moram posljednji put u sebi prelomiti.

A.J./2025