JEDNOM MI SE NAKUPILO TOLIKO TOGA DA JE PRESTALO BITI JEDNOM

Jednom mi se nakupilo

toliko nepodnošljivih tema

Jednom se sakupilo

toliki bezbroj problema

U omjeru svome

kada mjere nema

U koraku daljnjem

kada pad se sprema

Prestadoh poduzimati korake lake

dok vatra suklja iz vijeđa

biti prirode jake

kada me netko vrijeđa

U srazmjeru svome

kad mjerim sebe

U postotku krajnjem

kada mi zabiju nož u leđa

Pokupim svoje rastavljene igračke

savijem grane od pruća

Kao pas rastjerujem mačke

dok rana je još vruća

U krugu svome

dok se bezciljno vrtim

ne pričam ništa

već samo šutim

Jednom mi se nakupilo

toliko negativno toga

Jednom se dogodio

raspad sistema moga

da je prestalo biti jednom

U okruženju mome

dok prolazi kroz mene

osjećaju tako bijednom

da je prestalo biti jednom

Dok se sada na staro vraćam

naučenom težim

sve zamučenosti shvaćam

od novog bježim

Kao pas što mačke ganja

na novo režim

Zemlju moju jedni

il je znojem škrope

il je krvlju tope

Zemlju moju drugi

il je za vrat guše

il je djelima ruše

A.J./2023