MAKINISTA
- Bezimeni Pjesnik
- 17. lip
- 1 min čitanja
Od broda do broda moga puta
međ zvijerima (makina)što noću bruje
prozirnim morima nepoznatih ruta
očaj jecaja povrh vala se čuje
Dokone zvijeri bruje postojano
ne daju snu svog dostojanstva
umiriti ih može samo užurbano
odlasci u bar na večernja pijanstva
Uzdahe čujem iz susjedne kabine
ne može on bez svoga pića
sve da poleti, u zrak se vine
nebi promijenio svoga bića
Noću su teške mrkle more
danju mu sunce prestaje sjati
kad jutarnjom zrakom obasja zore
u brlog se svoj medvjed vrati
Kako te gorivo samo svlada
obmanjuje osjete za rana jutra
svaka ti pora tijela strada
možda ne dočekaš zadnje sutra
Al te slike,ljupke,privlače mene
vidim u njima obrise sreće
kao i danju prolazne sjene
koje noći mrke dočekat neće
Pa se iznova sjetno zapitam
zašto nikada nisam počeo piti
mogao bi beskrajno šumom da skitam
u brlogu svome sretan biti
A zvijeri,te zvijeri,neka pored mene bruje
ionako možda ne dočekam s jutra
medo u brlogu kad sanak snuje
ni on ne mari što biti će sutra
Neću mariti za ulje i grašu
za odvratne mirise ustajala zraka
za sva nadanja i brigu vašu
kada me obaspe svjetlost iz mraka
A.J./2015
Comments