NEPOTREBNI IZLJEVI PAMETI

Jedno što me život naučio...

...su nepotrebni izljevi pameti

Dok sam se time namučio...

...logične zaključke ti poremeti

Ne osječaš više dodir,

izgubiš ga sa stvarnosti.

Radeć krivi odabir

ne živiš više u realnosti.

Zavučeš se u svoje mračne kutke,

gdje te nitko ne vidi,

ne doživljavaš ničije trenutke,

gdje se golotinja nikog ne stidi.

Razglabaš sa samim sobom.

Kako se upali nevidljiva tama,

očiukaš sa svojim grobom

bez iti malo savjesti srama.

Očekuješ svjetlost na izlazu tunela.

Nadaš se spokoju olakšanja.

Kakva te to vještica zavela?

Tko te doveo do takva stanja?

Više nemaš ni hrabrosti,

glođeš sebe do kosti,

kao da si na najtežim drogama,

iglom se ne možeš prestat bosti.

Nazivaju to psihozom,

tvog poremećena stanja.

Kao da si pod narkozom

a nemaju za to dovoljno saznanja.

Nemaju više empatije,

stanje postaje sve gore,

sve tvoje bivše simpatije

prestaju da se za tebe bore.

Ostaješ beznadano sam,

osluškuješ umrtvljenu tišinu,

ne osječaš nikakvu sram

jer više se za tebe ne brinu.

Osjećaje kao da nemaš,

postaješ dio svoje nesvjesti,

kao kad se na počinak spremaš,

pod tepih želiš sve pomesti.

Neznajući što je sreća,

kako ona zadovoljava,

nesreća da je puno veća

kada te nepovratno uništava.

Svaka sreća je tako malena

od najmanje nesreće je manja,

ta sreća mala izgubljena

uzrok je svaka depresivna stanja.

Tako jednom što si želio

danas prašina pokriva.

Čašu punu kada si prelio

u njoj više nitko ne uživa.

Tako danas što si imao

jednom će da prekipi zadovoljstvo

sve ono u čemu si prekomjerno uživao

odvest će te u rastrojstvo.

A.J./2025