POSTOLJE OD STAKLA

Duh prošlosti koji povijest piše

plućima svojima koji teško diše

na granicama,od krhkoga stakla

u centru devetog kruga pakla

Sam Dante bi se posramio djela

koliko ima nasilno ubijenih tijela

koliko ima duhova koji još lutaju

koliko ljudi što još laži gutaju

onih na površini što plutaju

Najgora je savjest o svom znanju

kojom noću liježemo a ustajemo danju

koja se nas kao i ne tiče

obasjana zrakama sunca upravo niče

na gluhe ona viče

Uvijek krečemo nekamo iz početka

a nismo se makli od sama začetka

još se prašina puta slegla nije

a mi se vraćamo gdje smo bili prije

dok se zloduh duhu smije

Duh prošlosti koji povijest živi

odgovorne nas drži i krivi

za svako tijelo koje je palo

nama danas što nije stalo

što se nije saznalo a znalo

UČINISMO TAKO MALO

Sve one realnosti koje još plitko dišu

krpelji su koji nam krv sišu

Sve one koje ta sudbina nije takla

završit će u tom devetom krugu pakla

sa postolja svog krhkoga poput stakla

ZDS