STJEG

Ljuto more,što danju i noći prijeti

plovi mi lađa,neveri se sveti

Sad oplakujem svoje prošle dane

tko vidat će moje smrtne rane

da sve ono što u mene stane

dobar čovjek od mene ostane

Besmrtni krajoliku , bez mane

sve znaš,što te od mene gane

boravih ovdije slijepo,od svoje strane

sve dok smrtni dan ne osvane

Dok još tako trajem,lebdim

nošen krilima svog obrubljena stava

pretvoren u starca nevažna,sijedim

hvata me jeza,utrnuta,istinito prava

Ljuto more što danju i noći prijeti

plovi mi lađa,neveri se sveti

Znaš li,kad kamelija procvijeta

u proljeće kasno,prije ljeta

tada još,sav u zelenilu svom

tražit ću postelje umoru mom

Za ovo tako malo preostala života

tražit ne mogu zbog doživljenih ljepota

jer tad bit će mi sve jasno

boravih ovdje ludo,da bar odem časno

Život mlad,što starom se ruga

radostan živi dok starom je tuga

Život star što mladom zavidi

mlađahna svatko gleda dok stara se stidi

Stjeg,stjeg gledah svaka jutra

dok ga podiže mornar na krmi broda

dali gledat ću ga star ... i sutra

il ću rasti k zvijezdama do nebeska svoda

Ljuto more što danju i noći prijeti

plovi mi lađa,neveri se sveti