ŠETAJUĆI MLIJEČNO BIJELOM STAZOM IVICAMA KRAJA

Šetajući,ne ubrzavamo korake,

a konačan cilj je sve bliže.

Trčeći,ne primjećujemo znake,

dok prašina se za nama diže.

Tako dođemo do svačija cilja,

do ivice sama kraja neizbježna,

Prođe nas naša životna zbilja,

dok nas obavija vijavica snježna.

Sleđeni stojimo,ne osječamo ništa,

ne čuje se nikakva znakova graja.

Kada se bližnji od bližnjeg oprašta,

na ivici mi smo svačija kraja.

Šetajući,mliječno bijelom stazom,

pogled više nigdje ne gleda.

Obavijeni cijeli bijelim mrazom,

ukočeni kao komad leda.

A.J./2022