All Posts

Odlazak U danima bez greške godinama bez popravka u šetnjama pješke koraka bez povratka U sekundama bez mira minutama bez oprosta u sjecanju dodira poljupcu bez usta U osjecaju bez dodira trenutku bez žaljenja u spokoju mira bez žara paljenja U trenutku spokoja u trenutku bola pejsažom boja što tijelom kola U protoku vremena bez ikakva pisanja bez ikakva spomena bez tijela disanja Tako želim otici bez da mi prijete takvo ce me vrijeme stici tako da me se sjete

Laku noc ti,ljubavi,polja zlatna nocu što gledah uspale svjetove noc ova ista a srcu sjetna a tvoje ljubim proljetne cvjetove i tako redom što radost mi dalo ove ljubavne smrtonosne slasti sve moje u ovo vode je palo dogorjela noc ce te ukrasti Laku noc ti,voljena,planine sure nocu što gledah probuđene zvijezde noc ova onima što spavaju i jure a i onima što se na počinak gnjezde i tako redom do mrtvih pradjedova ove ljubavi smrtne željom pokidane sve do tvojih hrabrih sinova

Ljepota odiše cijela iznuta i izvanka bez cipela i odjela bez ikakva trunka nečijeg načela Ljepota odiše zrakom venjštinom i djelom svjetlom ili mrakom cijelim tijelom bicu svakom Ljepota je ljepa kada je ružna kada je sljepa kada je tužna srce kad cijepa Ljepotu osječaš nju vidiš ružnoču ne osječaš ali je se stidiš kad u njoj ljepotu ne vidiš Ljepota je svoja i svačija unutarnja i vanjskog dijela nije ničija nego svačija bila od dijela tijela bila ona cijela

Izvabiti srce vama iz grudi što mržnja ga čuva za pakla kamenih dvoraca kameni ljudi lomljivlji ste od ijedna stakla Voljesteli vi ikada hulje dali disaste toga zraka nekog barem malo nekog dulje dali vas vabi svjetlo iz mraka Otkad vi nebo hulite u svemu ovdje dolje na zemlji ja više sjaja nalazim u njemu da predam se njegovoj volji Otkada vi živote ne cijenite ondje u visinama neba ljubav ne dajete niti želite a ona je sve što nam treba Slaba je sva vaša snaga koja na zemlj

Razulareni osjećaji Razulareni osjećaji nisu isti neki su iskreni neki nisu čisti Osječaji različitih tema neke se pričaju o nekima razgovora nema Razulareni prepušteni sebi o nekima bi pričao o nekima nebi Osjecaji osjecaju i prizivaju sjecanja bez ikakva učenja bez ikakva nastojanja bez ikakva znanja bez ikakva posrtanja bez ikakva padanja bez ikakva laganja Sa mrvom slaganja

Plače dijete u tom moru suza što niz obraz teku pokupljene od sve djece pretvorene su u rijeku Gdje li dijete u mir spada u ovo tmurna ljudska roda tko li ovom zemljom vlada da odnese ga suza voda Prepun stol se hranom klima žuč se preko ruba sljeva na stolcu se pretil cima zaspao je , evo zijeva Rastrošnost je grda mana ne kreće se zbog svog droba zadovoljstvo mu je hrana nosit će je sve do groba Plače dijete u tom svijetu zala što mu stalno prijete bogati dok drže dijetu ni

Koliko žari duše plam ko jezičak što se klati onoliko što ti dam ili što ti ruka plati Teži li još isti gram tko će duge da ti plati onoliko koliko znam ili što ti srce vrati Tvoja li je sreća skupa za nju neće mnogi znati a pamet ti tako tupa sama sebe djelom krati Usta hvale sama sebe ruka sama sebe gladi o drugog se bogat grebe preteško mu da što radi A.J.09/2024

Ljepota odiše cijela iznuta i izvanka bez cipela i odjela bez ikakva trunka nečijeg načela Ljepota odiše zrakom venjštinom i djelom svjetlom ili mrakom cijelim tijelom bicu svakom Ljepota je ljepa kada je ružna kada je sljepa kada je tužna srce kad cijepa Ljepotu osječaš nju vidiš ružnoču ne osječaš ali je se stidiš kad u njoj ljepotu ne vidiš Ljepota je svoja i svačija unutarnja i vanjskog dijela nije ničija nego svačija bila od dijela tijela bila ona cijela A.J.05/2021

Prilazi mi dijete milo milostinju moju traži iz očiju joj kuca bilo za srce mi ono važi U naramku novčanika egipatske funte moli rastuži me tužna slika zaboli od najjače boli Izvadih joj dolar vrijedan što kroz suze dijete vabi vrijednosti svoje tako bijedan čvrsto ga dijete zgrabi Ne uzeh joj to što nudi komad krpe od tkanine zbog čega se tako trudi prose djeca od davnine Pomilovah je po glavi dok je vodič suro tjera odao se lisac pravi novac mu je jedina vjera Zatražih od n

U mladom tijelu od novoga ruha podižem svoj bat miran,staložen od njihova duha strpljivo čekam svoj sat U mlađanom zanosu od novoga doba podižem svoj bat u miru svom do svoga groba otići zbog vas u rat Da,što li branit a vas napustit kad okrene taj čas Za Dom Spreman časno izustit izreći na sav glas Da, što li željet a vas ostaviti kad uzme me moj mah samo vas mogu do kraja voljeti dok uzimam zadnji dah Tako su radili tako ću učiniti kad oružja osjetim zov za Hrvatsku moju ja

Kad bi opet moga rodit se na svitu traži bi od Boga da rodin se u Splitu Kad mu bude tribat opet moja ruka u vatru bi je stavi za našeg Hajduka Navija bi jako neka nebo čuje dobija il gubija Torcida ga štuje Kad bi se opet rodi najlipja je lipota za Hajduk navijat do kraja života Kad bi opet odlazi drugog svog života opet bi me bili lancun sva podmota Počivaj u miru božjem rođače ! Hvala ti na svemu 💙

Gdje nam crne rijeke teku izgubile su sve što jesu brzu našu bistru rijeku broj ne znamo ni adresu Truplo sahranismo,grob ga krije Bog mu sam za dušu znade Ja vjerujem u paklu nije šansu novu On mu dade Crne legije gromovnika boji ih se crni vrag stvoren sve od pravednika narodu je bio drag Nauznak tad povališega batinat ga žustro stali cijela oni zdrobišega od umora da bi pali Zgrabiše oružja oštra pod koljena ga stali rezat čitavoga rulja satra ni od čega stali prezat On bi

U zvjerinjaku mome velika je buka još u njemu zvijeri se kolju nemoćan zaustaviti njihova huka tražim,išćem,molim soluciju bolju Ne nazirem izlaza od traka pa u kaosu svoje noge vučem gušim se,ostajem bez zraka dođe mi sam sebe da pretučem Zvjeri svakojake iskaču iz žbunja kao u proljeće kad otapa snjeg nitko od njih zimskim snom da kunja da barem nekog natjeram u bjeg U mom zvjerinjaku ne postoji mira još u njem napetost samo raste ne poznajem smiraj što dušu dira kao u prol

Žive moje pjesme kraja im nije nikad brate ja umrijeti neću nitko mene dirati nesmije al za dušu zapali mi svijeću Žive moje pjesme živo nikad brate umrijeti neću napisano opisano štivo smrću ugrabit ću svoju sreću Nikad brate povratka moga ostajem sa tobom do kraja sve tamo do odlaska tvoga gdje naziru se vrata od raja Nikad nisam hodao po zemlji lebdio sam u svome miru ja sam svojoj objasnio želji dok sam bio u morskome viru Nikad nisam umro brate jer na zemlji ja ne dišem

Kakve li ludosti misli da poželim mrijeti čovjek kada zamisli sebi život oduzeti Nije to baš takva strava od izbora radnje same kada ode ti glava slobodno niz tvoje rame To traje sekunde tečnost ne osječaš duge boli ali traje cijelu vječnost Onom tko te iskreno voli Strava je od sama čina uzet nešto što nije tvoje neće Njemu bit milina kad izgubi dijete svoje U svog Boga ne imat vjere na sebe podić ruke svoje bolje da te zvijer ždere nego imat hrabrost bilo koje Kakva li to l

U zagrljenom pljusku oseke i plime uz vjetar što huli iz visoke gore pokidat ce brodu mome sidra i cime podivljalo uzburkano sinje more Ne čuti se ovdje ni juga ni bure nepoznati vitri nemilice pušu neznane brzine koje samo jure novoj žrtvi da oderu uspavanu dušu Ni dupini više ne skaču ni rone boje se kobilice da ih ne zdrobi dok brod valom se diže i tone stravične li moje udivljene kobi Munje što sjaje dok kroz nebo ližu sjete me na sjajno mirno svanuce na galebove bijele u

Viteže časni što poljima skitaš dali mrtav jesi il ustaješ duhom dali nešto tražiš il pitanja pitaš ne možeš se pokrit svojim bijelim ruhom Neznan ti je uzdah pojmu ideala kao kaplja rose što jutrom nestaje kao zemlja tvoja koja ti ga ukrala još ga ona mladosti priča i daje Viteže časni što poljima skitaš dali živ jesi ili mriješ duhom dali nešto želiš ili samo lutaš ne možeš se pokrit niti granom suhom Neznan ti je uzdah pojmu ideala kao cvijet maslačka što vjetrom nestaje k

Dali čovijek razumije sebe u nedostatku svoga stanja pa se o tuđe stanje grebe zbog svoga manjkava znanja Dali čovjek razumije drugog u punoći svoga neznanja pa se zbog stanja takva dugog drugom zbog stanja klanja Ili čovjek ne želi da uči da izađe iz stanja neznanja sve ono što njega muči je njegovo stanje mirovanja Ili čovjek previše čita te mu se remeti stanje moguće samo svijetom da skita tako prikuplja svoje znanje Možda prvo sebe da razumije tek onda sva ostala stanja j

Zavirujuć u svoje pjesme, tražeć onu začaranu nit, kao žedan kad dočepa se česme, ne mareći što ću uvijek žedan bit. Tražeć tako svoja postignuća, što se lako kreću poput pera, neću stići do svog dostignuća, ako u njeg nije utkana mi vjera. Nema smisla kititi se zlatom, kad na tebi samo ono blista, zlatni križ obješen za vratom, ne znači da duša je čista. Mjerit će se samo koliko dijelim, kad se budu svodili računi, kad s ovog svijeta na drugi preselim, tamo gdje ne znače nik

I speak, yet utter not a sound, I grant my peace to the voice I’ve found. Within the waves I seek my grace, that gently wrap me in their embrace. The sun descends with tender fire, the western sky draws down its shroud, the east already dreams entire, while north and south stand still and proud. Hours flow from the finished day, while time here rests, yet will not stay. It binds its open wounds once more, and fears the night that waits ashore. I sail toward the East, still dr